Nogomet kao protest i otpor

Nakon kapitulacije Jugoslavije u travnju 1941. Dalmacija je pripojena fašističkoj Italiji. Kako bi naglasile talijanski identitet te regije nove vlasti donose između ostalog i odluku da Hajduk iz Splita, jedan od najboljih jugoslavenskih nogometnih klubova, promijeni ime i počne se natjecati u talijanskoj nogometnoj ligi. Međutim, uprava i igrači bili su protiv takvog scenarija, donose odluku o rasformiranju kluba, a većina ih postaje suradnicima ilegalnog antifašističkog pokreta u gradu.
Nakon kapitulacije Italije 1943. Split postaje sastavnim dijelom NDH. Reafirmaciju hrvatskog identiteta u gradu ustaške su vlasti namjeravale postići i obnavljanjem rada Hajduka, ali igrači odbijaju igrati za fašistički i kolaboracionistički režim, napuštaju grad i priključuju se partizanskim jedinicama. Nakon što je iste godine na otoku Visu uspostavljeno zajedničko zapovjedništvo britanske vojske i jugoslavenskog partizanskog pokreta jedna od omiljenih zabava vojnika postat će međusobni nogometni susreti. Tako se pojavila i ideja da se na otok pozovu svi bivši igrači Hajduka, u tom trenutku borci u raznim partizanskim jedinicama. Izbjegavši njemačke i ustaške kontrole Hajdukovci su se ribarskim a zatim i partizanskim ratnim brodom uspjeli prebaciti na Vis gdje je Hajduk kao klub obnovljen 7. svibnja 1944. Nekoliko dana kasnije zaigrat će i prvu utakmicu protiv tima britanske vojske, i pobijediti rezultatom 7:1.
Nakon nekoliko susreta na Visu Hajduk će krenuti na turneju po južnoj Italiji, zatim na Malti, u Egiptu i naposljetku po Bliskom istoku. Ukupno će, do kraja rata kao predstavnici jugoslavenskog partizanskog pokreta, ali i svojevrsna reprezentacija nove Jugoslavije, odigrati 65 utakmica u sedam država uz samo sedam poraza. Tijekom gostovanja u Libanonu u svibnju 1945. francuski general Humblot predao je Hajduku u ime Charlesa de Gaullea diplomu kojom je proglašen „Počasnom sportskom momčadi Slobodne Francuske“. Za postignute rezultate i zasluge u narodnooslobodilačkoj borbi maršal Tito odlikovao je momčad Hajduka u rujnu 1945. „Ordenom zasluga za narod sa srebrnim vijencem“.
Sličan primjer zabilježen je i u gradu Bihaću, u središnjem dijelu NDH. Ustaške vlasti odlučile su prijateljske i savezničke odnose s Talijanima unaprijediti nogometnom utakmicom između tima talijanske vojske i bihaćkog nogometnog kluba Jedinstvo. Međutim, na dan utakmice Talijani su izašli na igralište, ali se igrači Jedinstva nisu pojavili. Osim toga, igrači Jedinstva, Rudi Baumgertl i Vinko Markotić, uzeli su sve kopačke i dresove Jedinstva i podijelili ostalim igračima da ih sakriju. Tako je utakmica morala biti odgođena. Najveći broj igrača Jedinstva kasnije će potvrditi svoju antifašističku orijentaciju odlaskom u partizane ili uključivanjem u ilegalni narodnooslobodilački pokret u okupiranom Bihaću i drugim gradovima. Neki od njih stradali su i kao žrtve ustaškog terora u gradu.  

Hrvoje Klasić Dino Dupanović