Françoise Frenkel, žrtva ili borac otpora?

U avgustu 1945. Frymeta Frenkel, 56-godišnja Jevrejka Poljakinja, vratila se u Nicu i otišla u prefekturu da preda molbu za dozvolu boravka. Kao odrasla osoba živjela je između Francuske i Njemačke, prvo u Parizu od 1914. do 1922, a zatim u Berlinu. Tu je osnovala i vodila francusku knjižaru sve do izbijanja rata, čak i u vremenu nakon što su nacisti došli na vlast 1933. Po povratku u Francusku se doselila u Pariz, a zatim u Nicu u oktobru 1940. Kada je Višijevski režim 26. avgusta 1942. u južnoj zoni organizovao sakupljanje Jevreja, ona ga je nekim čudom uspjela izbjeći, a zatim se sakrivala uz pomoć solidarnosti pojedinaca i tajnih mreža. Našavši utočiste u Švicarskoj u junu 1943, u Ženevi je 1945. objavila Rien où poser sa tête (Nema na šta da se pomeriš), napetu autobiografsku priču o progonu Jevreja u Pétainovoj Francuskoj i solidarnosti francuskog puka.

U prefekturi, kako bi dokazala da ima sredstva za izdržavanje, pokazala je svoj ugovor s izdavačem. Inspektor je zabilježio “rukopis o francuskom pokretu otpora”. U januaru 1946. u prilog svom zahtjevu za naturalizaciju napisala je: “Po povratku u Francusku čekala me je sudbina francuskih članova pokreta otpora.” Prisjetila se mjeseci kad ju je progonio “Gestapo” u Annecyju, “značajnom gradu za pokret otpora”, zatim svog povratka u Nicu i “radosti oslobođenja”. Oslobođenje Nice je došlo 28^. avgusta 1944… Frenkel je iskoristila svoju knjigu kao strateško sredstvo integracije. Već je bila uvidjela kako je oporavljajuće francusko društvo bilo gluho na svjedočenja žrtava poput nje i sklonije herojskom diskursu “svih nas boraca otpora”. Nije više krivila Višijevski režim, već njemačkog okupatora i poistovjećivala se s pokretom otpora. Zar nisu želja za životom i bijeg od deportacije i holokausta već bili čin fizičkog i moralnog otpora? Nije napisala knjigu o ‘francuskom otporu’ u političkom i vojnom smislu, već jedno od prvih svjedočenja o progonu i ‘građanskom otporu’ (Jacques Sémelin), tj. oblicima društvene solidarnosti u okolnostima represije. Frenkel je naturalizirana 1950. i izabrala je ime Françoise – pseudonim pod kojim je pisala od 1945.  

Corine Defrance