Kultura u otporu: Kongres kulturnih radnika 1944.

U ljeto 1944. partizanski oslobodilački i antifašistički pokret otpora već je bio masovna i sveprisutna pojava na području cijele Jugoslavije. Osim vojnom oslobađanju rukovodstvo pokreta sve više pažnje počinje posvećivati i planovima za preuzimanje vlasti i organizaciji života u zemlji nakon što rat završi. Važnim aspektima novog društva koje se stvaralo smatrani su između ostalog i kultura, umjetnost i znanost. Partizanima je od početka rata bila važna što šira podrška u narodu, a u dobivanju te podrške uz vojničke pobjede važnu ulogu igrali su poznati književnici, umjetnici, glumci i ostale javne ličnosti koje su se aktivno uključivale u partizanske redove. Kako bi se naglasila ta činjenica, ali i nastavilo s mobilizacijom ostalih intelektualaca donesena je odluka da se na jednom mjestu organizira kongres što većeg broja kulturnih radnika.
Svoj javni poziv na sudjelovanje na kongresu jedan od najuglednijih tadašnjih književnika, antifašist i partizan Vladimir Nazor zaključio je sljedećim riječima:
„Ne oklijevajte vi, koji po milosti boginje umjetnosti, postavljate krunu ljepote na vrhu svakog poštenog ljudskog rađa. Spremajte se; a naša nepobjediva partizanska šuma pozvat će vas doskora na sastanak, gdje će vas dočekati Mladost i Proljeće, uoči Pobjede i Uskrsnuća!“
Tako je nakon opsežnih priprema krajem lipnja 1944. u mjestu Topusko, pedesetak kilometara udaljenom od Zagreba, održan jedinstven događaj u ratnoj Europi. Iako se kraj rata još nije nazirao u srcu Nezavisne Države Hrvatske u strogoj je tajnosti održan Prvi kongres kulturnih radnika Hrvatske.
Na jednom mjestu našli su se brojni ugledni pisci, znanstvenici, profesori, pjesnici, režiseri, glumci i kompozitori koji će u tri dana koliko je kongres trajao (25.-27.6.) pred prisutnim pripadnicima partizanskog pokreta održati predavanja i izlaganja iz područja u kojima su bili stručnjaci. U sklopu kongresa održana je i izložba umjetničkih radova na kojoj je svoja djela izložilo 13 slikara i kipara, te izložba fotografija iz partizanske svakodnevice. Zbog sigurnosnih razloga odnosno straha od mogućeg napada ustaške i njemačke vojske zgrada u kojoj se kongres održavao bila je u potpunosti zamračena prema van. Zbog istih razloga osim u centralnoj zgradi predavanja su održavana i po obližnjim šumarcima pa su čest prizor bile grupice ljudi koji leže na travi i slušaju predavača.
Treba reći da je po sličnom principu i sa sličnim ciljevima rukovodstvo partizanskog pokreta na oslobođenom teritoriju gotovo istovremeno organiziralo i kongrese pravnika, liječnika, nastavnika i ostalih stručnjaka. Hrvoje Klasić