Obični heroji? “Pravednici među narodima”

Otpor za vrijeme rata dugo se vezao za oružane akcije i politički aktivizam. To se odražavalo i u odlikovanjima [link to story 49 – Rewarding bravery] koja su dodjeljivana za aktivnosti otpora. Međutim, u posljednjih nekoliko desetljeća pomaganje i spašavanje progonjenih, posebno Jevreja, privlači sve više pažnje javnosti i mnogi ga danas smatraju važnim dijelom građanskog otpora.
Ovakva evolucija u značajnoj mjeri je potaknuta priznanjem “Pravednika među narodima” kojeg je 1960-ih uspostavio Memorijalni centar holokausta Yad Vashem u Izraelu za odavanje počasti nejevrejima koji su riskirali živote da spase Jevreje od istrebljenja. Do 2023. priznanje Pravednika među narodima dobilo je više od 28.000 osoba. Među njima su, na primjer, iz Bosne i Hercegovine Nurija i Devleta Pozderac [link to story 102 – Nurija Pozderac], a iz Francuske selo Chambon Le Lignon [link to story 32 – Chambon sur Lignon] koje je odlikovano za kolektivni napor da pomogne Jevrejima. U mnogo slučajeva odlikovani su djelovali kao pojedinci ili uz pomoć porodice i prijatelja, iz empatije i humanosti, a da nisu bili članovi neke političke organizacije ili grupe otpora. Stoga se također često nazivaju “običnim herojima” ili “tihim herojima”.
Najpoznatiji spasilac je sigurno Oskar Schindler koji je spasio više od 1.100 Jevreja zaposlenih u njegovoj fabrici u okupiranoj Poljskoj. Postao je univerzalno poznat zahvaljujući filmu Stevena Spielberga iz 1993. Schindlerova lista. Yad Vashem mu je odao počast 1962. na inicijativu mnogih koje je spasio, ali bilo je i protivljenja inicijativi jer je Oskar Schindler bio član nacističke partije i pojavile su se optužbe da je djelovao oportunistički i da se obogatio. Tek nakon Spielbergovog filma Yad Vashem zvanično priznaje Oskara Schindlera (koji je umro 1974) kao Pravednika, a zatim i njegovu suprugu Emilie.
Često nije lako utvrditi da li je neko pomagao iz altruizma (što Yad Vashem smatra odlučujućim kriterijem za priznanje) ili iz drugih razloga. Bilo je i slučajeva gdje su se osobe lažno predstavljale kao spasioci Jevreja. Jedna kritika priznanja je da odaje počast samo nejevrejima kao spasiocima, što znači da se previđaju mnogi Jevreji koji su spasili druge Jevreje, kao i Jevreji koji su preživjeli, a nisu bili pasivni već su vrlo aktivno doprinijeli svom preživljavanju i također se mogu smatrati “tihim herojima”.  Nicolas Moll