Šifrirana osmrtnica Věra Hynková-Vejvoda: transnacionaln biografija otpora
Portret Věre Hynkove-Vejvode. Hrvatski državni arhiv, HR-HDA-1379 (Fotografije radničkog i komunističkog pokreta).
Portret Věre Hynkove-Vejvode. Hrvatski državni arhiv, HR-HDA-1379 (Fotografije radničkog i komunističkog pokreta).
A monument near the Delnica partisan camp from 1951. Photo: Ivan and Josip Pleše, Monuments of the Delnica Revolution, Delnice: City Committee of the Association of Fighters of Delnica, 1987.
A monument near the Delnica partisan camp from 1951. Photo: Ivan and Josip Pleše, Monuments of the Delnica Revolution, Delnice: City Committee of the Association of Fighters of Delnica, 1987.
After the conflict in the forest near Delnice, where the Delnički partisan camp was located, the Italian fascists took her body to Delnice, where she was buried anonymously. The graves of Věra Hynkova-Vejvoda and Nikola Šipek are still located at the city cemetery in Delnice. Photo: https://www.croatianhistory.net/kraljic/images_john/Delnice-Cemetary-Graves_of_Nikola_Sipek_and_Vera_Vejvoda.JPG. The text reads: Vera Vejvoda born Hynkova in Prague (CSR) on 25.01.1915 died on 20.10.1941 in the struggle against fascist occupiers in Preseka near Delnica. As a fighter of the International Brigade of Spain in the first days of the uprising of our people, she participated in the Partisan Primorje Gorski’s detachment of the People’s Liberation Army. Glory to comrade Vera! 27.07.1958, Municipal Committee of the Fighters Federation Delnica"
After the conflict in the forest near Delnice, where the Delnički partisan camp was located, the Italian fascists took her body to Delnice, where she was buried anonymously. The graves of Věra Hynkova-Vejvoda and Nikola Šipek are still located at the city cemetery in Delnice. The text reads: "Vera Vejvoda born Hynkova in Prague (CSR) on 25.01.1915 died on 20.10.1941 in the struggle against fascist occupiers in Preseka near Delnica. As a fighter of the International Brigade of Spain in the first days of the uprising of our people, she participated in the Partisan Primorje Gorski’s detachment of the People’s Liberation Army. Glory to comrade Vera! 27.07.1958, Municipal Committee of the Fighters Federation Delnica ". © https://www.croatianhistory.net/kraljic/images_john/Delnice-Cemetary-Graves_of_Nikola_Sipek_and_Vera_Vejvoda.JPG
Šestog prosinca 1941., Glavnom štabu NOP odreda za Hrvatsku upućen je “Izvještaj br. 1 Štaba NOP odreda za Hrvatsko Primorje i Gorski kotar”. Na desetak stranica opisano je stanje i partizanske akcije na području pod talijanskom okupacijom. Ovaj, kao i većinu drugih izvještaja na području Gorskog kotara početkom rata potpisuju netom pristigli dobrovoljci iz Španjolskog građanskog rata. Iza pseudonima „Politkomesar Mijo Vuletić“ u potpisu Izvještaja skrivao se Ivo Vejvoda, a iza kodnog imena „Mara“ njegova supruga Věra Hynková-Vejvoda, ubijena mjesec i pol dana ranije u napadu na partizanski logor „Presika“ kod Delnica. U formi kodirane osmrtnice, Ivo Vejvoda je zabilježio biografiju svoje partnerice i revolucionarne suputnice:
„Vjerojatno ste čuli za napad na Delnički logor, koji je pretrpio jak udarac. Tu smo izgubili dva druga. Drugaricu Maru i Šipeka. Drugarica Mara je bila studentski borac, član Središnjeg odbora Saveza studentstva, delegat na amsterdamskom kongresu protiv rata i fašizma, dva puta delegat studentstva na kongresima u Parizu, španjolski dobrovoljac, redaktorka frontovskog časopisa, te bibliotekarka u školi oficira i politkomesara Interbrigada u Pozo Ribiu, redaktor i speaker madridskog radija, administrator u Service kadru u Barceloni, te konačno partizanka u našim odredima. U svim zemljama gdje je radila bila je članica kompartija. Kad se približila grupa talijanskih vojnika sa oficirom na čelu, ona je ubila oficira, te pala prostrijeljena njihovim metcima.“
Věra Hynková (Prag, 1915. – Delnice, 1941.) u mladosti se pridružila progresivnom studentskom pokretu i Komunističkoj partiji Čehoslovačke. Kroz politički angažman upoznaje svog budućeg muža, jugoslavenskog komunistu Ivana (Ivu) Vejvodu. Po dolasku u Španjolsku, krajem 1937. godine, upućena je u časničku školu Internacionalnih brigada, gdje postaje voditeljicom knjižnice. U Madridu je radila kao urednica novina čehoslovačkih dobrovoljaca i spikerica na Radio Madridu. Tijekom povlačenja dragovoljaca bila je internirana u logor Saint Zacharie kod Marseillea, zajedno sa svojim sunarodnjakinjama Borkom Demić i Olgom Dragić. Zbog trudnoće je puštena iz logora i, nakon kraćeg boravka u Parizu, vraća se u Jugoslaviju, kod obitelji Vejvoda u Karlovac. Uključila se u rad Odbora za pomoć jugoslavenskim dobrovoljcima i vodila kampanju za njihov povratak, koristeći se imenima „Mara“ i „Španjolka“. Po povratku Ive Vejvode zajedno odlaze u planine Gorskog kotara. Vera prihvaća dužnost tehničkog rukovoditelja u Štabu Delničkog partizanskog odreda. Radila je na izdavanju radijskih vijesti i umnožavanju direktiva do listopada 1941. kada je ubijena u napadu talijanske divizije „Lombardi“. Věra je ostala zapamćena kao prva partizanka stradala u Gorskom kotaru. Mjesto njezinog stradanja označeno je spomen-pločom, no transnacionalni karakter njezine biografije otpora nikada se nije uklopio u nacionalne kalupe češke i hrvatske historiografije.
Sanja Horvatinčić