Nagrada za hrabrost: “Narodni heroj” i “Compagnon de la Libération”
Lijevo, Orden narodnog heroja na kojem je prikazan vojnik Jugoslavenske narodnooslobodilačke vojske; desno, Orden oslobođenja na kojem je prikazan mač s lorenskim krstom, simbolom Slobodne Francuske pod vodstvom Charlesa de Gaullea. <br>Order of the People’s Hero: Pinki, CC BY-SA 4.0<br> <https:>, via Wikimedia Commons https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Orden_narodnog_heroja3.jpg France: Ordre de la Libération: Serurier1742, CC BY-SA 4.0 <https:>, via Wikimedia Commons https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Ordre_de_la_Lib%C3%A9ration_-_Compagnon_-_avers_-_fond_noir.jpg</https:></https:>
Lijevo, Orden narodnog heroja na kojem je prikazan vojnik Jugoslavenske narodnooslobodilačke vojske; desno, Orden oslobođenja na kojem je prikazan mač s lorenskim krstom, simbolom Slobodne Francuske pod vodstvom Charlesa de Gaullea. <br>Order of the People’s Hero: Pinki, CC BY-SA 4.0<br> <https:>, via Wikimedia Commons https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Orden_narodnog_heroja3.jpg France: Ordre de la Libération: Serurier1742, CC BY-SA 4.0 <https:>, via Wikimedia Commons https://commons.wikimedia.org/wiki/File:Ordre_de_la_Lib%C3%A9ration_-_Compagnon_-_avers_-_fond_noir.jpg </https:></https:>
22. maja 1942. italijanski okupatori strijeljali su 25 antifašista u hrvatskom gradu Šibeniku. Među njima je bio i Rade Končar, predratni revolucionar, politički sekretar Komunističke partije Jugoslavije, jedan od organizatora ustanka u ljeto 1941. u Hrvatskoj. Kad su ga uhapsili, Italijani nisu znali za njegov stvarni identitet. Podvrgnut mučenju, nije otkrio ko je, ni ko su mu drugovi. Pred strijeljanje su ga pitali želi li tražiti pomilovanje, a on je odgovorio: “Milost ne tražim, niti bih vam je dao.”
Rade Končar je proglašen narodnim herojem Jugoslavije u avgustu 1942. Ko su bili narodni heroji? To su bili partizani odlikovani za izuzetnu hrabrost. Titulu je uvelo partizansko vodstvo krajem 1941. po uzoru na sličnu počast koja se dodjeljivala u Sovjetskom Savezu. To da pokreti otpora kreiraju vlastita priznanja za hrabrost nije bilo svojstveno samo Jugoslaviji. Još jedan takav primjer je “Red oslobođenja” (Ordre de la Libération) koji je uspostavio Charles de Gaulle 1940. kako bi se odala počast pojedincima za izuzetne napore u korist oslobođenja Francuske koji bi bili proglašeni “Kompanjonima oslobođenja” (Compagnon de la Libération). Ovim vrstama priznanja, kakve obično dodjeljuju države, pokreti otpora željeli su sebi priskrbiti legitimitet države.
Koliko su često dodjeljivana ova priznanja? Orden narodnog heroja Jugoslavije primila su 1,322 pojedinca (među njima 19 stranaca), 32 jedinice i institucije Narodnooslobodilačke vojske i šest gradova (među njima i Zagreb). Francuski “Ordre de la Libération” dobilo je 1,038 pojedinaca (uključujući 54 stranca), 18 vojnih jedinica i 5 općina. U Francuskoj su priznanja većinom dodijeljena za vrijeme rata, a posljednje 1946. godine, dok ih je u Jugoslaviji najviše dodijeljeno tokom 1950-ih. Još jedna razlika je što je u Jugoslaviji više od 70% ovih priznanja dodijeljeno posthumno, pojedincima koji su poginuli u ratu, dok je u Francuskoj taj procent iznosio 25%. Ono što je ovim ordenima ponovo zajedničko je što su velikom većinom dodjeljivana muškarcima: U Jugoslaviji je samo 91 žena dobila ovo priznanje, a u Francuskoj samo šest. Ovo nije odraz stvarne uloge žena u ovim pokretima otpora, već govori o tome koliko su strukturama moći dominirali muškarci. U slučaju Francuske, još jedno objašnjenje bi moglo biti to da se hrabrost obično povezivala s vojnim akcijama, a žene su u francuskom pokretu otpora rijetko išle u borbene akcije, za razliku od jugoslavenskih partizanki.
Nataša Mataušić Nicolas Moll