Bijeg u slobodu

Odmah po osnivanju Nezavisne Države Hrvatske 10. travnja 1941. ustaške vlasti kreću s projektom izgradnje etnički, rasno i vjerski čiste države. Prema svim skupinama koje su proglašene nepoželjnima, ponajprije Srbima, Židovima i Romima, počinje se provoditi surova represija koja je uključivala različite zabrane, progone, zatvaranja i masovna ubojstva. Jedna od glavnih sastavnica terora bili su koncentracijski logori koji se počinju osnivati neposredno nakon ustaškog preuzimanja vlasti. Najveći logor bio je onaj u mjestu Jasenovac osnovan u ljeto 1941. U četiri godine postojanja u njemu će život izgubiti preko 80 tisuća ljudi, od kojih će više od polovice biti žene i djeca.   Treba reći da su cijelo vrijeme postojanja logora u njemu prisutni i različiti oblici otpora zahvaljujući prvenstveno zatočenim komunistima. Njihov rad svodio se na raspodjelu hrane među zatočenicima, podizanje morala, kontakt s partizanskim jedinicama preko radioaparata kojeg su sastavili logoraši, ali i rad na organiziranju bijega iz logora.   Pred sam kraj rata ustaške vlasti donose odluku o napuštanju logora u Jasenovcu. Po naređenju zapovjednika Maksa Luburića logor je trebalo u potpunosti uništiti, a preostale zatočenike likvidirati. Posljednje masovno smaknuće odigralo se 21. travnja 1945. kada ustaše ubijaju oko 700 žena i desetke muškaraca. Ista sudbina trebala je sutradan zadesiti i ostalih tisuću zatočenika u logoru. Kako bi spriječili takav scenarij zatočenici predvođeni komunistom Antom Bakotićem odlučili su izvršiti proboj. Akcija je započela 22. travnja u 10 sati ujutro. Zatočenici su napali stražare, razvalili ulazna vrata u logor i počeli trčati prema obližnjoj šumi. Međutim, preostali stražari počinju pucati po njima, pa će ih većina, kao i sam organizator proboja Bakotić, u pokušaju bijega poginuti. U proboj je krenulo oko 600 zatočenika a preživjelo ih je tek stotinjak.   Krajem travnja 1945. ustaške postrojbe ipak napuštaju Jasenovac ostavivši iza sebe ruševine u logoru i okolici, a 1. svibnja 1945. u mjesto i napušten logorski kompleks bez borbe ulaze partizani, odnosno borci Jugoslavenske armije.   Među zatočenicima koji su krenuli u proboj bio je i poznati atletičar Boris Hanžeković, višestruki prvak Jugoslavije u sprinterskim disciplinama, a koji je u Jasenovac doveden kao suradnik antifašističkog pokreta otpora. Nažalost, brzina mu ovaj put nije pomogla. Poput većine ostalih i on je ubijen trčeći prema slobodi. U spomen na ovog vrhunskog sportaša u Zagrebu se od 1951. svake godine održava “Boris Hanžeković memorijal” atletski miting na kojem sudjeluju ugledni sportaši iz cijelog svijeta.  

Hrvoje Klasić