“Oduvijek su u historiji vojnici zloupotrebljavani i dozvoljavali su da budu zloupotrijebljeni za uništavanje svega, pa i samih sebe.” Ovo su riječi Ludwiga Baumanna, čovjeka koji je regrutovan u njemačku vojsku početkom Drugog svjetskog rata i jednog od samo nekolicine vojnika koji su odbili učestvovati u ratu jer “omogućuje počinjenje miliona ubistava iza prvih linija sve dok se na frontu ispuni vojnička dužnost”, kako je napisao u žalbi upućenoj vlastima u Bremenu zaduženim za odštetu žrtava nacističkog režima 1989. U ono doba takve riječi su se rijetko čule; bar ne dok izložba o zločinima Wehrmachta nije otvorila prostor za alternativne historije njemačke vojske koje nisu sadržavale ponavljanje mita o “čistoj vojsci” koja nije bila saučesnik u holokaustu i drugim ratnim zločinima.
Rođen 1921. Ludwig Baumann odrastao je u Hamburgu kao sin veletrgovca duhanom. Nakon završene osnovne škole postao je zidar najamnik. Regrutovan je u njemačku mornaricu i stacioniran u okupiranoj Francuskoj u Bordeauxu. Suočen s teškim ukorom zbog pijanstva na dužnosti, odlučio je pobjeći skupa s još jednim vojnikom, Kurtom Oldenburgom. Zajedno su htjeli prebjeći u Višijevsku Francusku i pridružiti se Legiji stranaca. Otkriveni su i osuđeni na smrt. Kasnije je njihova kazna smanjena na 12 godina zatvora. Ludwig Baumann deportovan je u Emslandlager, sistem kažnjeničkih logora u Donjoj Saksoniji, a zatim u Wehrmachtov zatvor u Torgau. Tu je prošao zlostavljanje i svjedočio strijeljanju nekoliko drugova.
Krajem rata regrutovan je u probacijsku jedinicu 500 i morao je učestvovati u ratu na Istočnom frontu. Bio je i ratni zarobljenik sovjetske vojske. Nakon povratka u Njemačku imao je težak život: Dobio je šestero djece, žena mu je umrla na porodu šestog, postao je alkoholičar i potrošio svo nasljedstvo. Onda je napravio preokret i postao odlučni protivnik svih vojski i ratovanja generalno. Što je važnije, borio se i izborio za rehabilitaciju i odštetu bivših dezertera iz njemačke vojske. Isprva su mu njemački sudovi odbijali dodijeliti odštetu, što je bilo u skladu sa zakonom koji je važio u Njemačkoj do 2002. prema kojem su sve presude protiv dezertera donesene u vrijeme nacionalsocijalističke vladavine smatrane nevažećim. Ludwig Baumann bio je izrazito politički aktivan, a sebe je nazivao “tvrdokornim pacifistom”. Robert Parzer