Mlada žena besprijekorno čiste bijele kragne – Rada Vranješević

Zasjedanje ZAVNOBIH-a u Mrkonjić gradu 25. novembra 1943. godine ovjekovčeno je fotografijom mlade žene, besprijekorno čiste bijele kragne, koja se sa pozornice samouvjereno obraća vijećnicima. Bila je to Rada Vranješević, čija je fotografija dobila kultni status, ali činjenica je da samo rijetki znaju njeno ime ili više o njenom životu.
“Ima neka mala Rada”, pričali su između sebe učenici učiteljske škole u Banja Luci tridesetih godina prošlog stoljeća. Već u srednjoškolskim danima dovođena je u vezu sa ljevičarskim idejama. Njena angažiranost i osjetljivost na socijalnu nepravdu i siromaštvo, dovela je do toga da je izbačena iz škole. Početak rata vraća je u rodni kraj, gdje počinje njen rad u okupiranoj Banja Luci. Njen aktivniji angažman na političkom organizovanju žena u okviru Antifašističkog fronta žena započinje njenim prebacivanjem na slobodnu teritoriju. Radeći u partijskim organizacijama, te kao članica Centralnog odbora AFŽ-a, Rada se nije mirila sa tim da se bavi “sektorom žena” ističući da “žene nisu izdvojen sektor, one se bore sa čitavim narodom”. Posebno se interesovala za socijalne probleme, smještaj izbjeglica i njihovo zbrinjavanje. Njen rad u AFŽ-u doveo ju je u Mrkonjić grad nekoliko dana prije zasjedanja ZAVNOBIH-a, učestvujući u njegovim pripremama. Vera Babić imala je priliku da susretne Radu upravo u toku tih priprema, te je taj susret opisala riječima “Lijepa drugarica, odmjerena u gestu tiho se kretala po toj velikoj prostoriji… Imala je toliko smisla za organizaciju!”.
Na samom zasjedanju, Rada se kao predstavnica žena i AFŽ-a Krajine obratila pristunim delegatima i istakla da će se žene “i nadalje boriti protiv okupatora”, te da će po oslobođenju zemlje “uložiti sve svoje snage u izgradnju sretne budućnosti naše Bosne i Hercegovine u okviru federativne Jugoslavije”. Tačno šest mjeseci kasnije, 25. maja 1944. zarobljena je u Desantu na Drvar. “Halt! Halt! Ugledasmo vitku ženu kako svom snagom trči niz brdo” prisjećala se Mileva Vidović. Posljednji čin otpora bio je pokušaj bijega – nije uspjela.
7 godina nakon smrti, 1951. godine, proglašena je za „narodnog heroja“ [link na priču 49] u socijalističkoj Jugoslaviji.  

Nedim Pustahija