Dvaput bomba – pokušaji atentata na Adolfa Hitlera

Adolf Hitler je preživio nekoliko pokušaja atentata. Izvela ih je šačica hrabrih pojedinaca koji su htjeli svrgnuti nacionalsocijalistički sistem. Dvojica među atentatorima su bili sušte suprotnosti:
Georg Elser, radnik koji je glasao za KPD. Usamljeni borac. Opredijelio se za taj poduhvat kad je izvršena invazija na Poljsku što je označilo početak Drugog svjetskog rata. Adolf Hitler je 8. novembra 1939. držao govor pred “starim borcima” NSDAP-a u Bürgerbräukelleru u Minhenu. Neplanirano je ranije napustio skup i tako izbjegao eksploziju bombe koju je postavio Georg Elser. Galerija u sali je u potpunosti razrušena, a osam osoba je poginulo. Elser je uhvaćen u bijegu i deportovan u koncentracioni logor Sachsenhausen, a strijeljan je u Dachau 9. aprila 1945.
Claus Schenk Graf von Stauffenberg prvobitno je podržavao nacionalsocijalizam i bio je visoko rangirani oficir Wehrmachta. U toku Drugog svjetskog rata se predomislio i postao je središnja ličnost u mreži vojnih i političkih stratega koji su planirali državni udar. 20. jula 1944. je postavio eksplozivnu napravu u Führerovo sjedište, tzv. “Wolfsschanze”. Hitler je lakše ranjen, a četvero ljudi je poginulo. Zavjera je otkrivena i više od 200 ljudi je strijeljano, uključujući visoke vojne zvaničnike, pripadnike policije i političare. Stauffenberg je uspio pobjeći, ali je ustrijeljen u Bendlerblocku u Berlinu u noći 21. jula 1944.
Porodica Georga Elsera nije saznala za njegovu sudbinu nakon rata, a kružile su lažne glasine da je sarađivao s nacistima. Elser je također smatran za “teroristu” jer je usmrtio nedužne ljude. Tek su 1980-ih pokrenute komemorativne inicijative za sjećanje na njega i njegov pokušaj atentata. Putujuća izložba o Georgu Elseru napravljena je 2009.
General von Stauffenberg i njegovi saborci tretirani su kao “izdajnici” do poslijeratnog perioda. Zatim su 1950-ih preinačeni u “heroje” – u Zapadnoj Njemačkoj. Prva komemoracija za Stauffenberga i ostale urotnike organizovana je 20. jula 1952. na mjestu njihovog strijeljanja, gdje je položen kamen temeljac za spomen obilježje. Berlinski senat je 1967. donio odluku o izgradnji spomenika koji je inauguriran u julu 1968. Dugo vremena u DDR-u nije bilo komemoracije “20. jula 1944.” Urotnici su smatrani “reakcionarima” koji su pokušali spasiti njemački “imperijalizam”. Ova slika se mijenja tek 1980-ih.

Danas je na tom mjestu smješten Memorijal njemačkom otporu, na adresi Stauffenbergstraße 13-14. Podignut je u znak sjećanja i pruža informacije o širokom spektru vidova otpora i akcija, uključujući i Elserov pokušaj atentata.  

Dagmar Lieske