Otpor torturi
Dok je bila u ustaškom zatvoru Vjera Fabijanić izvezla je poruku svijetlim koncem na maramici od svilenkaste tkanine s kariranom sivo-bijelom mustrom. Iako se ne može sve rastumačiti, poruka vjerovatno glasi: [Ines Gvozdenović]<br>„... Mamice bila sam hrabre, pala sam preko Tena Carke (Gvozdenović Ines) koja me je prokazala na vezi, a sad rekla Božena Hrsak koja se ubila. Priznala prvi put nisam ništa premda su odmah tvrdili da sam iz Mjesnog komiteta. Spasila sam Vrtuljka i Katu Turšić i Anđelu Raut. Ema Ulić je kriva za moj povratak iz logora. Kad sam došla znali su sve o meni. Svi su me teretili, Vera isto. Ni drugi put nisam nikog izdala ni davala bilo kakve podatke. Ne javljaj ništa.“<br>© Croatian History Museum – HPM/MRNH V-46
Dok je bila u ustaškom zatvoru Vjera Fabijanić izvezla je poruku svijetlim koncem na maramici od svilenkaste tkanine s kariranom sivo-bijelom mustrom. Iako se ne može sve rastumačiti, poruka vjerovatno glasi: [Ines Gvozdenović], <br>„... Mamice bila sam hrabre, pala sam preko Tena Carke (Gvozdenović Ines) koja me je prokazala na vezi, a sad rekla Božena Hrsak koja se ubila. Priznala prvi put nisam ništa premda su odmah tvrdili da sam iz Mjesnog komiteta. Spasila sam Vrtuljka i Katu Turšić i Anđelu Raut. Ema Ulić je kriva za moj povratak iz logora. Kad sam došla znali su sve o meni. Svi su me teretili, Vera isto. Ni drugi put nisam nikog izdala ni davala bilo kakve podatke. Ne javljaj ništa.“<br>© Croatian History Museum – HPM/MRNH V-46
Nacističke vlasti i njihovi kolaboracionistički režimi na sve načine su nastojali uništiti grupe otpora. Kada bi uhapsili stvarne ili navodne pripadnike pokreta otpora često su koristili torturu kako bi ih prisilili da odaju informacije o svom identitetu, organizaciji i aktivnostima. U tu svrhu su koristili fizičko nasilje, počevši od premlaćivanja, ali i psihološku torturu, na primjer tako što bi prijetili da će im nauditi porodici ako ne progovore.
Uhapšeni pripadnici otpora našli bi se u strašnoj situaciji. Znali su da ako progovore, to će sigurno dovesti do hapšenja drugih, a vjerovatno i do njihove smrti. Neki uistinu ne bi progovorili, drugi su nastojali odati samo djelomične ili nevažne informacije, a neki su birali samoubistvo kako ne bi progovorili. Međutim, mnogi bi progovorili. Možemo li ih kriviti ako znamo da su bili mučeni? Grupe otpora bile su svjesne da će većina ljudi progovoriti pod torturom. U francuskom pokretu otpora su stoga postojale instrukcije da se pokušala odoljeti isljeđivanju bar dva dana – to bi ostavilo vremena da se upozore drugi i reorganizuje grupa.
Također je teško znati koliko su uhapšeni odali. Historičar Marc Bloch, jedan od vođa otpora u Lyonu, uhapšen je u maju 1944. Gestapo ga je podvrgao mučenju, a onda strijeljao. Njegovi drugovi su kasnije govorili da nije progovorio. Gestapov transkript njegovog isljeđivanja koji je nađen 60 godina kasnije pokazuje da to nije bio slučaj, ali i da je uglavnom odavao informacije koje je Gestapo vjerovatno već znao i da je izbjegao da imenuje stvarne ljude, osim onih za koje je znao da su već uhapšeni ili su na sigurnom izvan Francuske.
Uhapšeni pripadnici otpora također su morali živjeti u strahu da će njihovi drugovi misliti kako su progovorili. Vjera Fabijanić je bila studentica prava i član KPJ i lokalnog odbora Narodnooslobodilačkog vijeća Grada Zagreba; uhapšena je, mučena i držana u ustaškom zatvoru; tu je izvezla tajnu poruku na komadu platna namijenjenog majci u kojoj je napisala: “Majko, bila sam hrabra (…) Nikog nisam izdala i ništa nisam odala”. Vjera Fabijanić strijeljana je kao talac u odmazdi za partizanski napad na Nijemce u blizini Kruševa u decembru 1944.
Kako je bilo moguće ne progovoriti? Pitala sam to Branka Petrinu koji je prošao ustaško mučenje. Nataša, rekao mi je, nije to bila moja svjesna odluka da ne progovorim, jednostavno sam bio nijem i ništa nisam mogao reći. Ni nakon premlaćivanja, ni nakon što su mi čupali nokte na rukama i nogama, ni nakon prijetnji da će mi sva porodica završiti u logoru… Najbolje mi je bilo kad bih se onesvijestio od mučenja, a najgore kad bi me posuli hladnom vodom i probudili iz nesvijesti.
Nataša Mataušić Nicolas Moll