Bijeg preko Pirineja
Spasioci i francuski vinogradarski radnici u podnožju Pirineja, u blizini francusko-španske granice, treći s desna je pomagač Daniel Benedite iz organizacije Emergency Rescue Committee © United States Holocaust Memorial Museum, 48834
Spasioci i francuski vinogradarski radnici u podnožju Pirineja, u blizini francusko-španske granice, treći s desna je pomagač Daniel Benedite iz organizacije Emergency Rescue Committee © United States Holocaust Memorial Museum, 48834
Varian Fry looks out over an expanse of land [perhaps the Spanish frontier], France, 1940 or 1941 © United States Holocaust Memorial Museum, Washington D.C., courtesy of Hiram Bingham, 34483
Varian Fry looks out over an expanse of land [perhaps the Spanish frontier], France, 1940 or 1941 © United States Holocaust Memorial Museum, Washington D.C., courtesy of Hiram Bingham, 34483
U septembru 1940. Lisa Ekstein povela je manju grupu njemačkih Jevreja iz grada Banyuls na francuskoj obali preko Pirineja do španske granice. Među njima je bio i progonjeni intelektualac Walter Benjamin koji je na taj teški put krenuo kako bi pobjegao od nacista. Međutim, po dolasku u Španiju počinio je samoubistvo.
Lisa Ekstein, rođena 1909. u jevrejskoj porodici koja je živjela u tadašnjoj Austrougarskoj, doselila je u Berlin 1922. i uključila se u Socijalističku studentsku uniju i Komunističku omladinsku organizaciju. Kada su nacionalsocijalisti došli na vlast 1933. isprva je nastavila biti politički aktivna, ali uskoro se odlučila za bijeg u Prag. Zajedno s Hansom Fittkom 1938. bježi u Pariz preko Švicarske. Isprva je našla sigurnost, ali godinu kasnije bili su zatvoreni u logore u Francuskoj kao ‘neprijateljski stranci’. Oboje su uspjeli pobjeći i živjeli su pod lažnim imenima na francuskoj obali u gradu Banyuls u blizini granice sa Španijom.
Iako je Španija u to vrijeme bila pod fašističkom vlašću Generala Franca, ipak se smatrala sigurnijom od Francuske za ljude koji su bježali od Hitlera. Lisa i Hans Fittko odlučili su pomoći što većem broju ljudi da prebjegnu u Španiju. Vlastite planove bijega stavili su na čekanje i od septembra 1940. dali se u organizaciju bijega preko Pirineja za ljude u Francuskoj kojima je prijetila njemačka okupacija i kolaps i kolaboracija višijevskog režima. Dobivali su podršku od Variana Frya iz organizacije Emergency Rescue Committee. ERC je finansirao dokumente, karte, smještaj i hranu. Azéma, socijalista i načelnik Banyulsa, i drugi mještani također su pomagali. U zimu 1940/41. Fittkovi su vodili progonjene preko Pirineja u malim grupama po nekoliko puta sedmično, uglavnom prerušeni u vinogradarske radnike. Na taj način spasili su oko 300 progonjenih ljudi vodeći 12 kilometara planinskim putem do Španije.
I sami progonjeni, Lisa i Hans Fittko bili su u stalnoj opasnosti da budu otkriveni na putu bijega. U proljeće 1941. uspijevaju pobjeći na Kubu.
Elisa Zenck