Smrt vješanjem: Mučenici otpora
Stjepan Stevo Filipović, moments before the execution in Valjevo, Serbia, on May 22nd 1942. Photo was taken by Slobodanka Vasić, then a 17-year-old girl working in a photography shop, as a task set before her by the Communist Party of Yugoslavia. The image became a visual metaphor of Yugoslav resistance. It was displayed at the Auschwitz Memorial Complex and in the entrance hall of the UN headquarters in New York. © SABA HR.
Stjepan Stevo Filipović, moments before the execution in Valjevo, Serbia, on May 22nd 1942. Photo was taken by Slobodanka Vasić, then a 17-year-old girl working in a photography shop, as a task set before her by the Communist Party of Yugoslavia. The image became a visual metaphor of Yugoslav resistance. It was displayed at the Auschwitz Memorial Complex and in the entrance hall of the UN headquarters in New York. © SABA HR.
Monument to Stjepan Filipović, Valjevo, Serbia. Sculptor: Vojin Bakić, 1960. Photo: Sanja Horvatinčić.
Monument to Stjepan Filipović, Valjevo, Serbia. Sculptor: Vojin Bakić, 1960. Photo: Sanja Horvatinčić.
Lepa Radić, a 17-year-old partisan, member of the Communist Party of Yugoslavia, moments before her execution in Bosanska Krupa, Bosnia and Herzegovina, on 11th February 1943. The photographs were found in the shirt pocket of a German soldier. After the end of the war, Lepa Radić was given the honorary title of People’s Hero. © SABA HR.
Lepa Radić, a 17-year-old partisan, member of the Communist Party of Yugoslavia, moments before her execution in Bosanska Krupa, Bosnia and Herzegovina, on 11th February 1943. The photographs were found in the shirt pocket of a German soldier. After the end of the war, Lepa Radić was given the honorary title of People’s Hero. © SABA HR.
Lepa Radić, a 17-year-old partisan, member of the Communist Party of Yugoslavia, moments before her execution in Bosanska Krupa, Bosnia and Herzegovina, on 11th February 1943. The photographs were found in the shirt pocket of a German soldier. After the end of the war, Lepa Radić was given the honorary title of People’s Hero. © SABA HR.
Lepa Radić, a 17-year-old partisan, member of the Communist Party of Yugoslavia, moments before her execution in Bosanska Krupa, Bosnia and Herzegovina, on 11th February 1943. The photographs were found in the shirt pocket of a German soldier. After the end of the war, Lepa Radić was given the honorary title of People’s Hero. © SABA HR.
Newspaper article published in Nice after the war with photos of Séraphin Torrin and Ange Grassi hanged by the German police on July 7, 1944 in the center of Nice. © Tual, CC BY-SA 3.0, Wikimedia Commons
Newspaper article published in Nice after the war with photos of Séraphin Torrin and Ange Grassi hanged by the German police on July 7, 1944 in the center of Nice. © Tual, CC BY-SA 3.0, Wikimedia Commons
Javna vješanja ratnih talaca i civila korištena su kao metoda terora, kažnjavanja i pogubljenja tijekom Drugog svjetskog rata diljem Europe. Primjenjivale su ga prvenstveno sile Osovine u represalijama protiv grupa i pojedinaca koji su pružali otpor, kao i u koncentracijskim logorima. Cilj je bio poniženje i opomena – oni za koje se sumnjalo da su partizani ili njihovi pristaše, uključujući i žene, javno su pogubljeni i često ostavljeni da danima vise.
Prizori obješenih ljudi, često s popisom “zločina” na njihovim visećim tijelima, bili su znatno češći u istočnoj i jugoistočnoj Europi. Na Balkanu su javna vješanja redovito bila dio kažnjeničkih kampanja protiv rastućeg antifašističkog pokreta. Represalije strijeljanjem i vješanjem smatrane su učinkovitim načinima odvraćanja pobunjenika i slabljenja podrške civila. No dogodilo se upravo suprotno: već tijekom rata pojedinci koji su se hrabro suočili sa smrću pod vješalima postali su heroji i mučenici otpora.
Nakon rata, nove slike herojstva oslanjale su se na ratne fotografije i njihovu auru autentičnosti. Snimljene od strane počinitelja kako bi pružili dokaze o izvršavanju vojnih zapovijedi ili od strane svjedoka kako bi zabilježili ratne zločine za budućnost, prizori pojedinaca koji neustrašivo i prkosno iščekuju pogubljenje postale su važan dio jugoslavenskog kolektivnog pamćenja. Takve ikoničke slike korištene su u muzejima, na naslovnicama knjiga i kao motivi na spomenicima. Kultna fotografija 26-godišnjeg Stjepana Filipovića ispod vješala, nekoliko trenutaka prije nego što su ga objesili četnici i policija srpskog kvislinškog režima, pretočena je u dvije monumentalne skulpture: jednu iz 1960. u Valjevu u Srbiji, gdje je je obješen, a drugu u njegovu rodnom Opuzenu u Hrvatskoj. Iako je spomenik u Opuzenu miniran u ratovima 1990-ih, dio mještana i dalje s ponosom njeguju uspomenu na svog antifašističkog heroja.
U zapadnoj Europi, primjerice u Francuskoj, javna pogubljenja od strane okupacijskih snaga bila su rjeđa. Međutim, dva su se slučaja dogodila u Nici i Tulleu u tjednima nakon što su se saveznici iskrcali u Normandiji. U Nici je 7. srpnja 1944. njemačka policija u središtu Nice objesila Séraphina Torrina i Angea Grassija, dvojicu boraca otpora iz zaleđa optuženih za napad na njemačke vojnike, a njihova su tijela ostala visjeti nekoliko sati. Ovaj čin zastrašivanja, neobičan za Francusku, šokirao je stanovništvo. Na zapadu Francuske, gradić Tulle bio je žrtva žestoke represije njemačkih vlasti. 9. lipnja 1944. SS divizija Das Reich pod generalom Lammerdingom uhitila je 3.000 muškaraca u gradu kao odmazdu za napad grupe otpora FTP. Njih 99 obješeno je s balkona grada, izazivajući užas i paniku među stanovnicima. Nakon rata podignuti su spomenici u znak sjećanja na žrtve ovih dvaju javnih vješanja.
Sanja Horvatinčić, Nataša Mataušić, Yvan Gastaut