Tisuće politički nepoželjnih ljudi iz različitih dijelova Europe transportirano je, eksploatirano i ubijeno u Norveškoj u vrijeme nacističke okupacije od 1940. do 1945. godine. Preko trideset logora za internirce s područja Jugoslavije osnovano je diljem Norveške nakon akcije deportacije koju su koordinirali načelnik Ustaške nadzorne službe (UNS) Eugen Kvaternik i SS und Polizeifuhrer u Srbiji SS Grupenführer August Mayszner. Internirci su bili iscrpljivani glađu i teškim fizičkim radom, zlostavljani i ubijani.
Unatoč zabrani i strogima kaznama, stanovništvo koje je živjelo u blizini logora pokazivalo je ne samo simpatije prema jugoslavenskim internircima, već im je pružalo podršku i pomoć: opskrbljivali su ih hranom i lijekovima, prenosili informacije, skrivali ih ili im pomagali u bijegu iz logora. Stari i mladi, muškarci i žene, čak i djeca; seljaci, radnici i intelektualci, svi su aktivno djelovali u solidarnosti s ljudima iz daleke, njima nepoznate zemlje.
Jedna od njih bila je Kirsten Elisabeth Svineng (7. prosinca 1891. – 4. svibnja 1980.), koju su jugoslavenski internirci iz obližnjeg logora prozvali „Mamom Karasjok“. Živjela je na farmi nedaleko mjesta Karasjok u Finnmarku. Pripadala je manjinskom narodu Sami koji je u nordijskim zemljama stoljećima bio izložen rasizmu i diskriminaciji. Često je bila u blizini kad su prolazili izgladnjeli, iscrpljeni logoraši iz logora. Pokraj puta – zapamćenog kao „Krvava cesta“ – koji su zatočenici logora bili prisiljeni graditi prema finskoj granici, nalazili bi zavežljaje hrane ispod kamena – krumpir, komadiće kruha ili sušene ribe. Oni koji su pobjegli, pronašli bi utočište u njezinom domu i dobili toplu odjeću i hranu. Mama Karasjok stavila je život na kocku hraneći jugoslavenske ratne zarobljenike iza leđa zatvorskih čuvara.
Mnogi preživjeli logoraši ostali su u kontaktu s Kirsten Svineng. Godine 1957. stiglo je pismo iz Jugoslavije s posebnom zahvalom „Mami Karasjok“ za pomoć koju je pružila zatvorenicima. Pozvana je u Beograd kao počasna gošća. Godine 1965. Josip Broz Tito odlikovao ju je visokim odlikovanjem. Veze solidarnosti između Jugoslavije i Norveške dodatno su ojačane kroz Društvo jugoslavensko-norveškog prijateljstva, koje je organiziralo godišnje susrete i obilježavanje pješačkih staza otpora u Drugom svjetskom ratu u obje zemlje. Danas je priča o otporu kroz solidarnost Kirsten Svineng mnogo poznatija u Norveškoj nego u bivšoj Jugoslaviji.
Sanja Horvatinčić, Nataša Mataušić