Zaboravljena romska partizanska jedinica

U Banovini Hrvatskoj 1941. godine živjelo je više od 15.000 Roma, većina u selima, uglavnom na periferiji, izolirana od ostatka sela. Kada je ekstremno nacionalistički ustaški pokret u travnju 1941. preuzeo vlast u novostvorenoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Rome je smatrao jednom od nepoželjnih društvenih skupina i prijetnjom za “rasno čisto” hrvatsko društvo. Ustaške vlasti su rješenje za „cigansko pitanje“ pronašle u svibnju 1942. određujući sustavnu deportaciju svih Roma u jasenovački sustav logora, gdje su oni trebali biti genocidno istrebljeni. Većina Roma je u slijedećim mjesecima bila odvođena iz svojih domova u jasenovački logor, gdje su ubrzo bili ubijeni.

No, dio Roma nije vjerovao ustaškim vlastima prilikom njihova deportiranja da će biti odvedeni u Bosnu, Slavoniju ili Kosovo, gdje će dobiti zemlju za obrađivanje. Tako je jedna manja romska skupina u ljeto 1942. pobjegla u šume u okolici Daruvara i Garašenice, bojeći se deportacija koje su tada provodile ustaške vlasti. Ubrzo nakon toga, partizanske jedinice su doznale za njih i uspostavile kontakt. Krsto Bosanac, jedan od zapovjednika partizanskih jedinica, opisao je kako se u noći susreo s njima i da su bili izgladnjeli i prestrašeni. Romi su pristali pridružiti se partizanima u selu Bijela te je od njih formiran romski partizanski vod koji od petnaestak boraca. Ono što je činilo ovu jedinicu posebnom jest da se njihovi borci nisu htjeli odvajati od svojih porodica, a ponajviše su savjesno izvršavali zadatke rekvizicije oružja i materijalnih dobara od neprijatelja. Nekoliko mjeseci kasnije ova jedinica je rasformirana i pripojena većim partizanskim jedinicama. No, ova romska partizanska jedinica je prva takva poznata vojna jedinica i primjer je aktivnog sudjelovanja Roma u partizanskom (antifašističkom) pokretu otpora.

Nakon rata nove jugoslavenske socijalističke vlasti nisu samo potisnule sjećanja na romske žrtve, već i na njihovo sudjelovanje u oslobađanju zemlje. Tako je bila „zaboravljena“ i romska partizanska jedinica, kojoj nije bilo podignuto spomen-obilježje, niti su u sjećanje na njihove romske borce održavane komemoracije. Trebalo je proći više od četrdesetak godina da podjedinici, poput Vicka Antića Pepe (istaknuti partizanski zapovjednik za vrijeme Drugoga svjetskog rata i poslijeratnog komunističkog dužnosnika), počnu isticati njezino postojanje. Tako u jednom intervju iz travnja 1984. spominje kako je on imao “jednu desetinu Roma u svojoj diviziji”. Desetak godina kasnije u knjizi o Romima na virovitičkom području sažeto se opisuje ova jedinica što govori o potrebi istraživanja njezinog značaja kao dijela šireg partizanskog pokreta otpora.

Danijel Vojak