Nakon 1933. mnogi progonjeni u Evropi zbog svog političkog djelovanja ili “rasne pripadnosti” potražili su utočište u Francuskoj. Tokom 1930-ih su bili pod nadzorom u sklopu sve represivnije politike o imigraciji, a neki su od 1939. odvođeni u logore kao “nepoželjni” (“indésirables”), uključujući i žene. Prvi zatočenički logor za “opasne strance” uspostavljen je već u januaru 1939. U jesen 1939. je ovaj logor, Rieucros u departmanu Lozère južno od Centralnog masiva, postao isključivo ženski logor.
Žene svih nacionalnosti su tu zatvorene, uključujući brojne njemačke i austrijske komunistkinje, španske borkinje, a od decembra 1939. tu su zatvarane i Francuskinje. Žene su smatrane “naročito opasnim” zbog njihovih političkih aktivnosti. Međutim, njihovo zatvaranje je zvanično pravdano na osnovu devijantnog ponašanja i seksualnog promiskuiteta. Zajednička iskustva ovih žena potakla su ih da preduzmu brojne akcije kako bi formulisale svoja politička uvjerenja i pokrenule ženski duh otpora.
Tako su, na primjer, organizovale bogat kulturni život. Prvobitno su neke od nadležnih lokalnih vlasti bile naklone aktivnostima žena. U nekim slučajevima su i stražari i posjetioci izvana učestvovali u njihovim aktivnostima,
na primjer u proslavi Međunarodnog dana žena 8. marta 1940. na kojoj su žene iz logora pokazale svoju solidarnost s borbom za jednaka prava i pravo glasa za žene. Tom prilikom su izložene razne rukotvorine i umjetnička djela napravljena u logoru. Prema jednom dnevniku iz logora: “Sakupljeni su prelijepi materijali za izložbu, ne samo prekrasne rukotvorine, već i lijepe slike, siluete, crteži i skulpture. Posjetioci su bili oduševljeni i izložba je bila izuzetno uspješna. U nedjelju poslijepodne održana je pozorišna predstava uz učešće svih nacionalnosti.” Recitovane su originalne pjesme u kojima su žene izražavale svoje političke stavove. U pjesmi koju je napisala glumica Steffie Spira govori se o borbenom duhu “žena Rieucrosa”. Patos s kojim je napisana objašnjava kontekst u kojem je napisana: “Mi žene iz svih zemalja želimo promijeniti svijet.”
Mnoge od ovih žena su kasnije uspjele pobjeći iz logora i priključiti se otporu u Francuskoj, uključujući i njemačku komunistkinju Doru Davidsohn. Neke su uhapšene i deportovane u ženski koncentracioni logor Ravensbrück u Njemačkoj. I tu su žene razvile brojne aktivnosti kroz koje su izražavale svoj duh otpora. Naročito se u tom smislu ističe kolektivno komponovana opereta “Le Verfügbar aux enfers”, jedinstveno historijsko svjedočenje i umjetnički dokument.
Mechthild Gilzmer