Victor Laszlo je paradoks: vjerovatno najpoznatiji borac otpora protiv nacionalsocijalizma zapravo je proizvod Hollywooda, u potpunosti izmišljen. Ustvari, film Casablanca iz 1942. kreirao je u liku Victora Laszla osobu kakva nikad nije postojala – transnacionalnog lidera evropskog pokreta otpora protiv nacizma i fašizma. U mitologiji filma Victor Laszlo (glumi ga Paul Henreid), koji utjelovljuje idealističnu, dobru stranu svijeta, postavljen je naspram tri muška antipoda: ciničnog američkog vlasnika kafane Ricka Blainea (Humphrey Bogart), oportunističkog francuskog šefa policije Louisa Renaulta (Claude Rains) i nemilosrdnog nacističkog istražitelja majora Strassera (Conrad Veidt). Laszlo, u pratnji svoje prelijepe žene Ilse Lund (Ingrid Bergman), a bivše ljubavnice Ricka Blainea, zatiče se u Casablanci bježeći od nacističkog progona. Nacisti i njihovi francuski pomagači žele zaustaviti njegov bijeg u Casablanci, a samo ga Rick može spasiti jer je u posjedu izlaznih viza koje će Laszlu i Ilsi garantovati siguran prolaz do Amerike. Međutim, Ricka nije lako nagovoriti da pomogne borcu otpora za kojeg smatra da mu je oteo najveću ljubav njegovog života.
Victor Laszlo predstavljen je u filmu kao nezamjenjiva okosnica cijelog evropskog pokreta otpora: poznaje i koordinira s liderima antifašističkih pokreta u Parizu, Rimu, Pragu, Oslu, pa čak i Berlinu. Ako nacisti uhvate Victora Laszla, imat će u svojim rukama ključ za razbijanje čitavog pokreta otpora. Međutim, Laszlo je legendarno otporan, jer kroz film saznajemo da je dvaput pobjegao iz koncentracionog logora, da je bio gotovo na samrti kad ga je Ilsa našla, ali je ipak uspio pobjeći preko Francuske Sjeverne Afrike do Casablance.
Štaviše, Victor Laszlo je više od pukog organizatora i političkog lidera pokreta, on je i moralni autoritet i personifikacija otpora kao etičkog stajališta. Za njega otpor znači prevazići vlastite granice, zanemariti lične interese i materijalnu korist kako bi se zauzeo za univerzalne ljudske vrijednosti. “Ako se prestanemo boriti protiv neprijatelja, svijet će umrijeti”, Laszlo kaže Ricku. Uz pomoć tog beskompromisnog integriteta pomaže isluženom vlasniku kasina da prevaziđe svoju ravnodušnost, da preuzme na sebe moralnu odgovornost, da žrtvuje svoju ljubav prema Ilsi i ubije majora Strassera kako bi Lazlu i Isli omogućio da pobjegnu iz Casablance. Bezbrižni šef policije Renault po istom šablonu mijenja strane i okreće se protiv kolaboracionističke Višijevske Francuske. Tako bi se i svi građani, to je poruka filma, koji su 1942. još uvijek neangažovani ili neodlučni u borbi protiv nacizma i fašizma trebali ugledati na Laszla i usvojiti otpor kao moralni stav.
Matthias Waechter