Matthias Sindelar, fudbaler koji je rekao ne nacistima

Porijeklom iz mjesta u današnjoj Češkoj (rođen je 1903. u Kozlau u Austrougarskom Carstvu), Matej Sindelar doselio je sa svojim ocem zidarom, majkom praljom i tri sestre u radničku četvrt Favoriten u Beču. Pokazao je talent za fudbal, prvo na ulicama, a zatim je radio razne sitne poslove nakon što mu je otac poginuo na frontu kao pripadnik Wehrmachta. Njegovoj anonimnosti je došao kraj kad su njegov talent spazili direktori kluba Hertha iz Beča. Nekoliko godina igrao je u omladinskim ekipama kluba, a onda je 1922. potpisao profesionalni ugovor, nadoknađujući slabašnu građu darom za driblanje i vrhunskom vizijom za igru. Međutim, u jednom drugom bečkom klubu gradi svoju reputaciju od 1924. nadalje. Petnaest godina je igrao ne samo za taj klub, već i za reprezentaciju Austrije i to ukupno 43 puta između 1926. i 1937. Zahvaljujući talentu bio je jedan od najboljih evropskih igrača 1930-ih, a austrijska reprezentacija, wunderteam, jedna od najboljih i najspektakularnijih na svijetu. Zbog povrede koju mu je namjerno nasilnim potezom nanio jedan italijanski branič u polufinalu Svjetskog kupa 1934. pobjeda je pripala Mussolinijevoj reprezentaciji squadra azzura koja je pobijedila na domaćem terenu. Međutim, karijera mu je bila ispunjena sve do marta 1938. koji označava prekretnicu u njegovom životu: bilo mu je 35 godina, a nacisti su izvršili invaziju na Austriju i uslijedio je Anschluss. Njegova reprezentacija više nije postojala.
U tom kontekstu je Matthias Sindelar pokazao izvanrednu posvećenost. Prvo na namještenoj utakmici koju su nacisti organizovali kao “derbi pomirenja” između bivše Austrije i Njemačke. Nazvana “Anschlusspiel”, sve je unaprijed dogovoreno, utakmica je trebala završiti s prijateljskim rezultatom 0-0 koji će svjedočiti o bratstvu dva naroda. Ali Matthias Sindelar se nije s tim složio. Na prepunom stadionu Prater u Beču, u prisustvu njemačkih dostojnika, odlučio je ismijati mnogo slabiji Mannschaft izvodeći festival driblinga i podviga. Išao je tako daleko da bi namjerno promašio gol nakon što bi eliminirao sve njemačke igrače, kako bi pokazao da je utakmica namještena. Zatim, ohrabren dijelom publike, konačno je odlučio postići pogodak u 70. minuti i proslavio je taj gol pred tribinom sa zvaničnicima. Austrija je pobijedila sa 2-0, prekršivši nametnuti tajni dogovor.
Pored ovog simboličnog momenta Matthias Sindelar otišao je i dalje: odbio je priključiti se njemačkoj reprezentaciji za Svjetski kup 1938. u Francuskoj, izmislivši povredu. Njemačku je u prvom kolu eliminirala Švicarska, a pošto se nisu mogli osloniti na talente austrijske fudbalske zvijezde, on je postao omražen. U ljeto 1938. je progonjen i morao se skrivati, posebno zato što mu je partnerica bila italijanska Jevrejka. Oboje su pronađeni mrtvi uslijed gušenja 23. januara 1939. Iako nikad nije zvanično potvrđeno, postojale su snažne indicije da ih je ubio Gestapo. Druge teorije navode samoubistvo. Ali Matthias Sindelar nije zaboravljen: sahrana fudbalera koji je rekao ne nacizmu okupila je 15.000 ljudi, a od tada mu se na grobu svakog 23. januara odaje počast. Yvan Gastaut