„Svi su u Pagu znali za masovno i brutalno ubijanje logoraša u Slani, a naročito za prvi masakr izvršen 14/15. kolovoza 1941. godine, neposredno prije likvidacije logora. Mi smo u Pagu već [communist] tada imali partijsku ćeliju. Na sastanku (…) dogovorili smo se da na neki način odamo počast palim žrtvama Slane, te da ujedno izazovemo uznemirenost kod ustaša i Talijana. Najprije je to bila načelna ideja, a nakon toga smo se dogovorili da to bude trnovit glogov vijenac s natpisom ‘Žrtvama Slane’. Kao najprikladnije mjesto postavljanja tog vijenca – odabrali smo veliki bijeli križ na paškom gradskom groblju.“
Autor ovih redaka Ante Zemljar (1922.–2004.) bio je jedan od organizatora i sudionika prvog javnog protesta i komemoracije žrtava ustaškog logora u uvali Slana na njegovu rodnom otoku Pagu.
Logor Slana na otoku Pagu bio je dio prvog ustaškog logorskog sustava za masovno ubijanje zatočenika. Činili su ga kaznionica u Gospiću sa stratištima Jadovno i Ovčara na Velebitu, te logori u paškoj uvali Slana (za muškarce) i selu Metajna (za žene s djecom). Lokacije su odabrane radi izoliranosti, nepristupačnosti i surovosti prirode. Logor Slana osnovan je polovicom travnja 1941., a broj ubijenih zatočenika, prema različitim procjenama, kreće se od 15.000 do 40 i više tisuća ljudi. Logor je zatvoren nakon talijanske reokupacije ove zone u kolovozu 1941. Preživjeli zatočenici prebačeni su u ustaški logor Jasenovac (muškarci), a žene s djecom u logor Kruščica nedaleko Travnika u BiH. Mnogi od njih nisu preživjeli.
Žrtve logora komemorirane su spomen-pločom 1975. godine, a šire područje nekadašnjeg logora i masovnih grobnica bilo je zaštićeno 1982. Lokalitet od 2023. ponovno ima status kulturnog dobra Republike Hrvatske, no vlasti ne čine ništa da zaštite i obilježe mjesto logora. Od 1990-ih do danas, ploča je više puta uništena. Obnavljana je dva puta od strane Srpskog narodnog vijeća, Koordinacije židovskih općina RH i nevladine udruge Documenta. Od zadnjeg uništavanja ploče 2013., mjesto logora nije obilježeno. Lokacijom logora prolazi trkaća staza koju sponzorira lokalna vlast, čime se ostaci logora fizički degradiraju, a mjesto sjećanja simbolički obezvređuje. Komemoracije manjinskih udruga jedini su otpor zaboravu ovog mjesta i žrtava fašističkog terora. Istraživačko-umjetnički projekt „Slana – radikalni krajolik“ (2017.–2021.) i interdisciplinarni istraživački projekt „Tragovima zaborava“ (2022.–2023.) recentna su nastojanja kulturne i akademske zajednice da doprinese borbi protiv zaborava. Sanja Horvatinčić, Nataša Mataušić