Mont Valérien, od historije do sjećanja

Smješten na brdu 15 km od centra Pariza, Mont Valérien je mjesto natopljeno historijom, ne najmanje zbog događaja iz Drugog svjetskog rata koji se za njega vežu. Nacističke snage okupacije koristile su ovu tvrđavu iz 19. stoljeća kao glavno mjesto strijeljanja boraca otpora koje su njemački vojni sudovi osudili na smrt, ali i za strijeljanja talaca u odmazdi za napade na njemačke vojnike. Ukupno je 1,008 odraslih i tinejdžera različitih porijekla tu strijeljano u periodu od 1941. do 1944.

Prva tri taoca strijeljana su u Mont-Valérien 6. septembra 1941. nakon napada na njemačke snage. Njemačke vlasti određivale su taoce kako bi obeshrabrile buduće napade: ova zamisao kolektivne odgovornosti imala je za cilj da izvrši pritisak na stanovništvo i na “teroriste”. Od tada su uslijedila strijeljanja, jedno za drugim, do juna 1944. Na čistini uz Mont-Valérien 21. februara 1944. strijeljana su 23 borca otpora iz grupe FTP-MOI koju je vodio Missak Manouchian. Jedna od njih, Olga Bancic, prebačena je u Njemačku gdje je smaknuta giljotinom 10. maja 1944. jer su Nijemci imali pravilo da ne ubijaju žene na francuskoj teritoriji.

Francuski predsjednik Charles de Gaulle je 18. juna 1960. unutar tvrđave svečano otkrio “Mémorial de la France combattante” (Spomenik borbenoj Francuskoj). Okrenut prema širokoj esplanadi, spomenik je 100 metara dugačak i izrađen od ružičastog pješčenjaka na kojem 16 brončanih reljefa alegorijski dočarava razne oblike borbe protiv neprijatelja. U sredini se nalazi lorenski krst visok 12 metara kao simbol otpora, a pred njim gori vječna vatra. 20. septembra 2003. inauguriran je novi spomenik: brončano zvono, djelo skulptora Pascala Converta, na kojem su ispisana imena strijeljanih. Trg ispred spomenika dobio je ime po Abbé Franz Stock, njemačkom svećeniku koji se starao o osuđenicima zatvorenim u Mont Valérien za vrijeme okupacije.

U posljednjih nekoliko decenija obavljeni su radovi na obnovi kompleksa i provedene aktivnosti na uvođenju edukativnih programa za unapređenje svijesti. “Parcours du Souvenir” (Staza sjećanja), na primjer, prati put osuđenika od kapele gdje su bili zatvoreni pred smaknuće do čistine 100 metara dalje gdje su strijeljani. Hiljade ljudi posjeti Mont Valérien svake godine da oda počast žrtvama i sjeti se herojstva onih koji su se borili za slobodu i pravdu.  

Marie-Édith Agostini