Proizvodnja oružja na Grmeču

Početak partizanske borbe protiv fašista zahtijevala je pokretanje rada kovačnica za proizvodnju i popravku zaplijenjenog vatrenog oružja. Iz tog razloga Okružni komitet KPJ za Podgrmeč zajedno s narodnooslobodilačkim odborima i vojnim vlastima u novembru 1941. godine je započeo popis svih lokalnih zanatlija. Sve kovačnice koje su prije rata služile za popravku poljoprivrednog alata, pretvorene su u mjesta na kojima se vršila opravka i proizvodnja hladnog oružja. Tako je kovačnica Mirka Inđića, jednog lokalca iz Lušci Palanke u podnožju Grmeča pretvorena u radionicu za izradu i opravak oružja. Na zahtjev KPJ, Mirko je u svojoj radionici izrađivao ručne bombe za partizane i popravljao oružje.
U podnožju planine Grmeč radile su i druge kovačnice. U mjesecu august 1941. godine u novskom srezu je radila radionica u selu Mala Rujiška. Dvojica zanatlija, Dmitar Čiča i Pero Čiča Lazin u svojoj su kovačnici izrađivali kratke lovačke puške, koje su bile jako učinkovite u bliskim borbama. U izradi oružja naročito se isticao Pero Čiča, koji je još prije Drugog svjetskog rata imao slična iskustva. Kod partizana je bio naročito cijenjen nakon što je u oktobru 1941. godine konstruisao ručnu bombu koja je nazvana “cjevara”. Naziv je dobila po vodovodnoj cijevi od koje je bila izrađena.
Tokom 1942. godine u selu Hašani osnovana je još jedna partizanska radionica. Iskustvo iz ranije godine značajno je unaprijedilo rad u partizanskoj radionici u Hašanima. Ona se razvijala vrlo brzo, prvenstveno jer su kao radnici došli razni stručnjaci iz grada Ljubije, koji je bio poznat po rudnicima. U sastavu radionice radila je i pilana. Radnici su za kratko vrijeme usavršili proizvodnju različitog oružja: ručne bombe, mine i puške. Pored toga izrađivane su posude, kašike, lonci i drugi predmeti za potrebe vojske, ali i naroda. Fašisti su znali za radionicu u Hašanima, koja se nalazila u kući Stojana Novakovića. Tokom rata bombardovali su je više puta, ali bez značajnih rezultata.
Jedna od najvećih radionica oružja napravljena je u Ljubiji, gdje su se čak proizvodile i avionske bombe. Međutim, nakon što su fašisti u uju 1942. godine zauzeli ovaj gradić, radionica je premještena na Grmeč na obale potoka Suvajčine. Lokaciju ove radionice odredili su Đuro Pucar Stari i komandant Kosta Nađ. Ova radionica radila je gotovo bez zastoja. Kolika je bila njena važnost svjedoči činjenica da je ona stavljena pod nadležnost Vrhovnog štaba. Dino Dupanović