“Otpor u posljednji čas”

Na francuskom izraz „Résistants de la 25ème heure” (otpor u posljednji čas; doslovno: “otpor 25. sata”) odnosi se na ljude koji su se priključili pokretu otpora na samom kraju rata. To je pogrdni naziv koji se često koristi za isticanje razlike između ‘stvarnih’ boraca otpora od ‘prvog časa’ i onih koji se priključuju u ‘posljednjem času’.

Jesu li svi koji su se priključili otporu u kasnoj fazi oportunisti? Teško je utvrditi motivaciju svih njih: neki su možda donijeli odluku nakon dugog procesa sazrijevanja; drugi su možda krenuli stopama rođaka ili prijatelja; treći možda zato što su tek krajem rata stasali i postali odrasli.

U svakom slučaju, čak je i krajem rata otpor u francuskoj uključivao manjinu stanovništva, mada je njegovo članstvo značajno naraslo od 1940. ili 1941. Također valja istaći da su mnogi koji su se priključili u proljeće i ljeto 1944, za vrijeme borbi za oslobođenje Francuske, poginuli, jer je ovo bio najsmrtonosniji period za francuski otpor tokom cijelog rata.   I u Jugoslaviji su se mnogi priključili partizanima tek u posljednjim fazama rata. Često su to bili pripadnici redovne hrvatske vojske ili drugih neprijateljskih formacija koje su partizani vrbovali da pređu na njihovu stranu, tako što su im, na primjer, ponudili amnestiju u ljeto 1944. ako se prije 15. septembra 1944. priključe njihovim redovima.

U Njemačkoj su se važne akcije otpora odigrale u kasnoj fazi, a jedna od najistaknutijih je urota za atentat na Hitlera od 20. jula 1944. u koju su bili uključeni razni krugovi Wehrmachta. Još traju kontroverze o tome da je ovaj otpor došao prekasno, da je bio motiviran samo perspektivom poraza u ratu, odnosno, da je ipak bio važan za budućnost Njemačke nakon poraza nacista. Nema sumnje da je priključivanje otporu u Njemačkoj u vrijeme kad je Treći Reich neumoljivo gubio rat imao drugačiji značaj u odnosu na muškarce i žene koji su se priključili otporu u zemljama na putu ka oslobođenju, kao što su bile Francuska i Jugoslavija.

Konačno, potrebno je razlučiti one koji su se priključili otporu kasno od onih koji su nakon rata lažno tvrdili da su bili borci otpora – što je pravo značenje “otpora 25. sata”. Međutim, nakon 1945. ovaj izraz se ponekad koristio za diskreditiranje članova otpora, pa čak i cjelokupnog francuskog pokreta otpora.  

Corine Defrance / Nicolas Moll