Tokom svog postojanja, Nezavisna Država Hrvatska je promovirala i propagirala svoju državnu ideologiju kroz razne “kanale”, a škola je bila jedan od njih. Osim izmjena nastavnog plana i programa, novih udžbenika i školskog kalendara, vrlo važna promjena bila je uvođenje novog obveznog pozdrava “Za dom spremni!”. No, kako se pokazalo, nisu ga svi profesori i studenti tako doživljavali.
Jedan od rijetkih zabilježenih primjera “tihog” otpora i građanskog neposluha dogodio se u mostarskoj Gimnaziji u oktobru 1941. godine. Nakon svakog sata, kako je država nalagala, profesori su bili obvezni pozdravljati učenike sa “Za dom spremni!”, ali profesor Žanić odbio je slijediti službeni protokol. Kada su neki učenici podsjetili profesora na novi obvezni pozdrav i na njegovu dužnost, profesor je odgovorio “Kakav za dom, hajdete, idite napolje!”. Profesorova reakcija naišla je na opće oduševljenje i klicanje “komunistički orijentiranih” studenata koji su vidjeli priliku za zadirkivanje “ustaški raspoloženih” studenata. Ovaj “incident” bio je predmetom detaljnog izvještaja Ustaške nadzorne službe o broju i odnosu “komunistički raspoloženih” učenika i profesora u spomenutoj školi. Osim toga, zabilježeno je još nekoliko slučajeva u kojima su studenti vikali iz sveg glasa “Ua! Ua!” svojim profesorima, kada bi ih pozdravili sa “Za dom spremni” kako je nalagao novi protokol. Uprkos “teškom” prekršaju, profesor Žanić i učenici nisu snosili nikakve posljedice za ovakvo ponašanje, navodi se u izvještaju.
Izvorna priča napisana od strane Kenana Dobrića i Tarika Aščića. Uredio Nedim Pustahija