SMRT FAŠIZMU — SLOBODA NARODU

„Ova radiostanica bila je čitavo vrijeme u kovčezima, a postavljala bi se jedino za vrijeme emisija. Emisije su davane u malenoj kupaonici. Na kadu se postavila daska i na nju se smjestio odašiljač. Zahodska školjka služila je kao sjedalo za spikera. Nakon prve tri emisije, koje sam pročitao, (…) iz okružnih komiteta u Sisku, Karlovcu i drugih dobili smo obavijest da se naše emisije dobro čuju. Na kraju svake takve emisije javljao sam se s parolom: ‘SMRT FAŠIZMU — SLOBODA NARODU!'“

U ilegali okupiranog Zagreba, javnosti dotada nepoznatom parolom „Smrt fašizmu – sloboda narodu“, Stipe Ugarković završava svoje čitanje Proglasa koji je u lipnju 1941. objavio Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije povodom napada Trećeg Rajha na SSSR. Iako o počecima korištenja ove parole govore brojna svjedočanstva, nisu nam poznati povijesni izvori o njezinu porijeklu i nastanku. U antifašističkim krugovima zasigurno poznata i ranije – „smrt fašimu“ je u upotrebi već u Španjolskoj 1930-ih – od ljeta 1941. postaje geslo i službeni pozdrav sudionika Narodnooslobodilačke borbe u Jugoslaviji.

U tisku se „smrt fašizmu – sloboda narodu“ prvi puta pojavljuje u Biltenu Glavnog štaba Narodno-oslobodilačkih partizanskih odreda Jugoslavije (br. 1) 10. kolovoza 1941. godine. Desetak dana kasnije, parola stoji u zaglavlju naslovne stranice drugog broja Vjesnika – Jedinstvene narodno-oslobodilačke fronte, tiskanog u Zagrebu. Uskoro će većina službenih dokumenata i tiskovina iz razdoblja Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji započinjati ili završavati ovom parolom. Međutim, njezin je značaj nadilazio službenu vojno-partijsku korespondenciju. Popularnost slogana, često isticanog kroz akronim „SF–SN“, usporediva je s pokličem ¡No pasarán! u Španjolskom građanskom ratu. O tome svjedoče brojni grafiti ispisani na transparentima i pročeljima kuća diljem Jugoslavije, od kojih su neki vidljivi i danas. Ratna svjedočanstva govore o uzvikivanju ove parole pred javna smaknuća partizana, kao oblik herojske geste otpora.

Osim sažetosti i jasnoće poruke, sintagma „smrt fašizmu – sloboda narodu“ svoj uspjeh duguje vještoj stilskoj formulaciji, zasnovanoj na efektnom suprotstavljanju pojmova „smrt – sloboda“, „fašizam – narod“. Kroz četiri ključne riječi slogan utjelovljuje osnovni politički program Narodnooslobodilačke borbe: poraz fašizma kao preduvjet ostvarenja bolje budućnosti.
U socijalističkoj Jugoslaviji slogan perpetuira kroz tekstove na spomenicima, ali i kroz službenu korespondenciju. Od 1960-ih godina sve je rijeđe u upotrebi. U post-socijalističkom političkom prostoru bivše Jugoslavije slogan se i dalje veže uz borbu protiv neofašističkih tendencija, nasuprot pokušajima difamacije naslijeđa komunističkog antifašističkog pokreta, koji „smrt fašizmu – sloboda narodu“ nastoji izjednačiti s fašističkim parolama.  

Sanja Horvatinčić