Crna ruka
Članovi grupe “La main noire” ispred Spomenika mrtvima u Strasbourgu, Marcel Weinum je drugi slijeva © Mémorial Alsace Moselle / Fonds Entzmann
Članovi grupe “La main noire” ispred Spomenika mrtvima u Strasbourgu, Marcel Weinum je drugi slijeva © Mémorial Alsace Moselle / Fonds Entzmann
Commemorative plaque in the city of Strasbourg. The text reads: In September 1940, on the initiative of students from the Cathedral master's class, 25 boys aged between 14 and 16 set up one of the first resistance networks in Alsace: La Main Noire. Arrested by the Gestapo with his comrades, their leader, Marcel Weinum, was sentenced to death and beheaded on 14 April 1942. He was 18 years old. "If I have to die, I die with a pure heart". M.W. © Nicolas Moll
Commemorative plaque in the city of Strasbourg. The text reads: In September 1940, on the initiative of students from the Cathedral master's class, 25 boys aged between 14 and 16 set up one of the first resistance networks in Alsace: La Main Noire. Arrested by the Gestapo with his comrades, their leader, Marcel Weinum, was sentenced to death and beheaded on 14 April 1942. He was 18 years old. "If I have to die, I die with a pure heart". M.W. © Nicolas Moll
Imali su između 14 i 16 godina mladosti kad su oformili jednu od prvih grupa otpora nakon vojnog poraza Francuske u junu 1940. Živjeli su u regiji Alsace koja ne samo da je bila pod njemačkom okupacijom već je anektirana Njemačkom Reichu i podvrgnuta sveobuhvatnoj politici nacifikacije, što je podrazumijevalo iskorjenjivanje francuskog jezika i tradicija u ovoj višejezičnoj pograničnoj regiji.
Grupu po imenu “La main noire” (Crna ruka) uspostavio je u septembru 1940. godine 16-godišnji Marcel Weinum, a uskoro je okupila 25 dječaka, mahom šegrta i većinom pobožnih katolika. Odbijali su da prihvate aneksiju i nacifikaciju regije Alsace. Članovi grupe La main noire podijelili su se u manje skupine i bez znanja roditelja i podrške odraslih provodili raznorazne akcije otpora: antinjemačku propagandu na lecima i grafitima, na primjer, krađu oružja, akcije sabotaže i prikupljanja obavještajnih podataka. Ime grupe je trebalo “simbolizirati osvetničku ruku koja se protivi nacističkim uvredama regije Alsace”.
Kasno uvečer 8. maja 1941. Marcel Weinum je s još jednim članom grupe, Albertom Uhlrichom, išao neosvijetljenim ulicama Strasbourga noseći u torbi bombe kojima su namjeravali uništiti radnje u kojima je bio istaknut Hitlerov portret. Ali onda su spazili automobil s nacističkom zastavom, bez stražara, parkiran ispred jednog restorana – očito je pripadao nekom visokorangiranom nacisti. Zato su odlučili baciti dvije bombe na automobil i pričiniti veliku štetu. Vojnici su brzo pritrčali, ali njih dvojica su uspjeli pobjeći. Ispostavilo se da je automobil pripadao Gauleiteru Robertu Wagneru, najvišem nacističkom predstavniku u regiji Alsace.
Krajem maja 1941. Marcel Weinum je uhapšen, a zatim i mnogi drugi članovi grupe, i izvedeni su pred sud. Weinum je osuđen na smrt i smaknut odrubljivanjem glave 14. aprila 1942, a ostali su osuđeni na zatvorske kazne ili su prisiljeni da se priključe Wehrmachtu na Istočnom frontu. Desetljećima zaboravljeni, danas im se u regiji Alsace odaje počast kao jednoj od prvih grupa otpora. Međutim, i dalje su nepoznati široj javnosti u Francuskoj i Njemačkoj – što je sigurno posljedica specifične situacije regije Alsace: „La main noire” ne smatra se dijelom otpora u Njemačkoj, a nije bila ni direktno povezana s velikim pokretima otpora u Francuskoj.
Nicolas Moll