Josephine Baker

Josephine Baker je uvrštena u francuski Panthéon 2021. i predstavlja rani pokret otpora u Francuskoj. Originalnost njene posvećenosti leži u činjenici da je 1939. ova američka crnkinja bila poznata zvijezda u Parizu. Kao plesačica je 1925. stekla veliku popularnost kod publike sa izvedbom “Revue Nègre”, predstave u kojoj je plesala naga s bananama vezanim oko pasa. Kao eklektična izvođačica ostvarila je uspješnu karijeru i u pjevanju i na filmu. Godine 1936. udala se za jevrejskog industrijalistu Jeana Liona koji joj je omogućio da stekne francusko državljanstvo i od kojeg je saznala više o antisemitizmu: kao članica organizacije LICA (Ligue Internationale Contre l'Antisémitisme, Međunarodne lige protiv rasizma i antisemitizma) , prisustvovala je sastancima, a kad je izbio rat, ova umjetnica išla je da pjeva na prvim linijama kako bi “održala dobro raspoloženje među trupama“. Zahvaljujući njenom snažnom patriotizmu obratio joj se Jacques Abtey, oficir francuske obavještajne službe zadužen za vrbovanje sigurnih ličnosti za skupljanje podataka o djelovanju neprijatelja. Josephine Baker prihvatila je bez zadrške i postala špijunka 1939. Zadatak joj je bio da na prijemima prikuplja informacije o njemačkim namjerama.

Kad je Francuska okupirana u junu 1940. Baker je podržala generala De Gaullea. Odselila je u Château des Milandes (Dordogne), mjesto blizu linije razgraničenja koje je uskoro postalo utočište za borce pokreta otpora i Jevreje. Od 1941. Josephine Baker nastavlja svoj špijunski rad s druge strane Mediterana, u Alžiru i Casablanci i učestvuje u koncertnim turnejama za francuske i angloameričke trupe širom Magreba i Srednjeg istoka. Od novembra 1942. njen lik se koristi u propagandnim materijalima pokreta otpora. Ove raznovrsne aktivnosti začinila je još jednom vještinom: letenjem. Fascinirana avijacijom, naučila je upravljati avionom 1935. i dobila dozvolu pilota što joj je omogućilo da postane članica “Forces Aériennes Française Libres” (ratnog zrakoplovstva Slobodne Francuske) u maju 1944. s činom potporučnice. Kao član pokreta otpora sletjela je u Marseille i pjevala u Belfortu 20. novembra 1944. za trupe generala De Lattre de Tassigny.

Svi ovi poduhvati odražavaju intenzitet njene umjetničke aktivnosti u vrijeme kada su druge francuske zvijezde poput Edith Piaf, Arletty, Danielle Darrieux i Suzy Delair imale upitne stavove prema silama okupacije. U tom se duhu otpora ova američka crnkinja koja je postala slavna Francuskinja, okićena vojnim odlikovanjima, obratila na maršu Martina Luthera Kinga u Washingtonu 1963. koji je organizovan za zagovaranje ekonomskih i građanskih prava Afroamerikanaca. Nastavila je biti glas mira i bratstva do svoje smrti 1975. Yvan Gastaut