Otpor protiv pljačke

S početkom rata i okupacije mnogih dijelova Evrope njemačke snage su počele sistematično pljačkati muzeje i kolekcije u privatnom vlasništvu, posebno jevrejskih porodica. Oduzimana su umjetnička djela, muzički instrumenti, čitave biblioteke, fundusi knjižara – uključujući i francusku knjižaru u Berlinu koju je vodila Françoise Frenkel – knjige, pa čak i svakodnevni predmeti poput šivaćih mašina i krojačkog alata. Često su u porodicama, muzejima i velikim kolekcijama predmeti skrivani od ove organizovane pljačke. U Francuskoj je vlada maršala Pétaina, koji je potpisao primirje 22. juna 1940, uspostavila Einsatzstab Reichsleiter Rosenberg (ERR) u muzeju Jeu de Paume u Parizu u oktobru iste godine. Zadatak te organizacije je bio da oduzima kolekcije Jevreja i slobodnih zidara, kao i svakog protivnika “Trećeg Reicha”. Djela su popisana, otuđena (= oduzeta / opljačkana) i pohranjena u Jeu de Paume prije nego što će biti poslana za Njemačku. Otpor protiv ovog otuđivanja organizovan je u Francuskoj, ali i u drugim zemljama, recimo u Jugoslaviji gdje su nacisti nakon okupacije Sarajeva 1941. opljačkali vrijednosti grada. Pokušali su se domoći Hagade, oslikanog sefardskog rukopisa iz 14. stoljeća iz kojeg se tradicionalno čitalo za vrijeme Pesaha. Međutim, Derviš Korkut, kustos Zemaljskog muzeja, koji je s porodicom također učestvovao u spašavanju Jevreja, uspio je prebaciti ovaj rukopis neprocjenjive vrijednosti izvan grada. Sakrio ga je u jednu muslimansku kuću nekih pedeset kilometara od Sarajeva. Hagada je nakon rata vraćena u muzej gdje danas predstavlja jedan od najdragocjenijih eksponata. U Parizu je Rose Valland, zadužena za kolekcije i izložbe u muzeju Jeu de Paume, prepisivala spiskove opljačkanih djela i davala ih Jacquesu Jaujardu, direktoru Nacionalnih muzeja i École du Louvre i zvaničnom članu mreže otpora. U avgustu 1944. Göring je naredio da se u pet vagona u Njemačku preveze 148 sanduka s djelima moderne umjetnosti koja su još bila ostala pohranjena u muzeju. Zahvaljujući Rosinim upozorenjima i djelovanju željezničkih radnika iz pokreta otpora, ovaj muzej na točkovima u kojem su bila remek-djela francuske umjetnosti nikad nije napustio Pariz. Nakon rata Rose Valland je krenula u potragu za umjetničkim djelima po teritorijama koje su bile dio nacističke Njemačke. Zahvaljujući detaljnim istragama, u periodu od 1945. do 1953. preko 50,000 predmeta kulturne imovine vraćeno je u Francusku. I danas komisije nastavljaju potragu za opljačkanom imovinom i organizuju restituciju. Treba napomenuti da je u ovom procesu fokus uglavnom na vrijednim predmetima koje je moguće identifikovati, što uvodi sociološku pristrasnost među žrtve.  

Marie-Édith Agostini, Corine Defrance, Dino Dupanović